Opis
Novi komplet modela za samostalnu izradu. Ne uključuje ljepilo ni boje.
BAe Harrier je britanski jednosjedni V/STOL lovac, jurišni i izviđački zrakoplov od duraluminija, polumonokokne konstrukcije. Dizajn Harriera seže u 1957. godinu, kada su Lord Sydney Camm iz Hawker Aircrafta i dr. Stanley Hooker iz Bristol Siddeley Enginesa krenuli u dizajn taktičkog zrakoplova koristeći najnoviji turboventilatorski motor dizajniran u Bristolu, tada poznat kao BS.53. Bio je posebno prilagođen vertikalnom vektoriranju potiska potrebnom za vertikalno polijetanje u zrakoplovu s fiksnim krilima. Ispušni plinovi motora usmjeravali su se na četiri podesive mlaznice smještene u parovima na prednjem i stražnjem dijelu trupa. Mlaznice su se mogle rotirati za više od 90 stupnjeva, omogućujući usmjeravanje ispušnih plinova izravno unatrag tijekom normalnog leta, okomito prema dolje za polijetanje i slijetanje ili pod bilo kojim kutom tijekom tranzicije. Oko motora, Camm je konstruirao kompaktnu, konvencionalnu metalnu konstrukciju visokog krila. Prednji dio trupa smještao je pilotsku kabinu s jednim sjedalom, uz koju su se nalazila dva fiksna, polukružna usisnika zraka za motor. Tandemski glavni stajni trap i stajni trap s jednim kotačem bili su centralno postavljeni na trup. Prvi od šest prototipova prvi put je poletio 21. listopada 1960. Manje od godinu dana kasnije, postignut je potpuni prijelaz s vertikalnog penjanja na ravni let i lebdenje. U veljači 1965. britanska vlada naručila je šest eksperimentalnih zrakoplova. To su bili prvi primjerci koji su dobili oznaku Harrier. Osim Ujedinjenog Kraljevstva, jedini korisnik standardnog zrakoplova Harrier je španjolska mornarica, gdje su poznati kao Matador. Do danas je proizvedeno više od desetak verzija Harriera. Kronološki, prvi je bio Harrier GR.1 (jurišni zrakoplov koji je ušao u upotrebu 1969. godine). T.3, dvosjedna trenažna verzija Harriera GR.1, brzo se razvijala. Sljedeća verzija, Harrier GR.3, najmodernija je jurišna verzija zrakoplova, opremljena motorima Pegasus 11 Mk 103. Verzija označena kao Sea Harrier također se proizvodi od 1978. godine, a model FRS.MK.1 pokazao se iznimno dobro tijekom Falklandskog rata 1982. godine kao lovačko-jurišni zrakoplov. Lekcije naučene iz tog rata dovele su do razvoja verzije FA.2, koja ima poboljšanu avioniku, uključujući superiorniji radar Blue Vixen, veći korisni teret i širi raspon oružja. Tehnički podaci (verzija GR.3): duljina: 14,37 m, raspon krila: 7,6 m, visina: 3,42 m, maksimalna brzina: 1185 km/h, maksimalna brzina penjanja: 254 m/s, borbeni radijus: 420 km, naoružanje: fiksno – nema, podvjesno – do 3176 kg korisnog tereta.