Octopus Dečko iz Auschwitza koji je preživio

„Glad me je grizla iznutra. Nisam mogao dugo izdržati. Ali baš kad sam počeo odustajati, našao sam se u štalama Auschwitza, s redovima štala punih konja. Barbarossa je bio visok, prekrasan pastuh. Reagirao je samo na naredbe na njemačkom, a kao jedini dječak koji je govorio njemački, izabran sam za njegovog skrbnika. Osjetio sam žar nade. Kad bih mogao biti koristan, pomažući ovim konjima, možda bih mogao ostati živ. ljudsko biće može izgubiti, preživio je da ispriča svoju priču.

Otrgnuti od svog doma, Henry i njegovi roditelji deportirani su u Lódz Ghettoin u Poljskoj, koncentracijski logor unutar grada. Tada, jednog strašnog dana, nakon što je izgubio oca od gladi, Henry se našao s majkom naguran u zagušljiv, prljav stočni vagon, na vožnji do mjesta čije je ime postalo simbol najgoreg od čovječanstva: Auschwitz.

Nacisti su rastrgali Henryja od majke u uzburkanoj rijeci djece, žena i muškaraca koji su silazili s… vlak. Po prvi put u životu, Henry je bio potpuno sam.

Dodijeljen radu u štalama Auschwitza, uzgoju konja, Henry se morao brinuti za svoje kobile, Mutti, Olgu i pastuha Barbarossu od zore do noći. Bio je to iscrpljujući posao, ali Henry se čvrsto držao uvjerenja da ako se učini teškim za zamijeniti, možda će ostati živ. S teškim bolovima od gladi, Henry je svaki dan hranio konje, znajući da će se, ako ga uhvate kako stavlja mrkvu u džep ili trpa malo žitarica u usta, suočiti s vješalom.

Kroz sve to – od pronalaženja načina da izbjegne odabir za smrt u plinskim komorama Auschwitza/Birkenaua, do preživljavanja strijeljačkog odreda s mitraljezom, do podnošenja brutalnog marša smrti kroz tmurnu poljsku zimu – Henry je nekako pronašao snagu i volju da nastavi dalje.

Izvorno objavljeno kao Dobrota vješala