Supermarine Spitfire Mk.IIa Far From the Home model kit KPM0304 72304 mjerilo 1/72

Novi komplet modela za samostalno sastavljanje. Boje i ljepilo nisu uključeni.

Supermarine Spitfire je vjerojatno najpoznatiji britanski lovac Drugog svjetskog rata. Bio je to potpuno metalni niskokrilni zrakoplov s karakterističnim eliptičnim krilima, konvencionalnim repom i uvlačivim podvozjem. Prototip je prvi put poletio 5. ožujka 1936. Spitfire se pokazao kao primarni lovac RAF-a tijekom rata, ostajući u proizvodnji 10 godina. Priča o Spitfireu započela je na crtaćoj dasci RJ Mitchella, glavnog dizajnera Supermarinea. Prvi strojevi stigli su u jedinice RAF-a 1938., ali do početka Bitke za Britaniju ljeti 1940., 19 eskadrila modernih lovaca već je bilo stacionirano na aerodromima – uključujući nešto starije Hurricane, koji su branili otočje, 600 zrakoplova. Kako se ratovanje zaoštravalo, Spitfire je služio svugdje gdje je RAF djelovao – na Dalekom istoku, u sjevernoj Africi i Italiji, tijekom iskrcavanja u Normandiji i borbi u Francuskoj, te konačno tijekom operacija u Njemačkoj 1945. Za mnoge Britance postao je simbol pobjede u Drugom svjetskom ratu. Ovaj veličanstveni zrakoplov doživio je barem desetak proizvodnih verzija. Najvažnija od njih bio je prvi masovno proizvedeni Spitfire Mk.I, pokretan motorom Rolls-Royce Merlin II od 1030 KS. Upravo je taj zrakoplov ostavio tako izvanredan trag u Bitci za Britaniju. Razvijene su mnoge podverzije ovog modela, uključujući: PR Mk IA (izviđačka verzija) i PR.IG (naoružana izviđačka verzija) bile su još jedna zanimljiva varijanta. Druga zanimljiva varijanta bio je Spitfire Mk.V, pokretan motorom Rolls-Royce Merlin 45 od 1440 KS. Kasnije su ugrađeni i motori Merlin 50. Serijska proizvodnja ove varijante započela je 1941. godine i bila je RAF-ov odgovor na Messerschmitt Bf-109F. Još jedna vrlo uspješna varijanta bio je Spitfire Mk.IX, pokretan motorom Merlin 61 i propelerom s četiri kraka. Dizajniran je kao suprotstavljen Focke-Wulfu Fw-190 i ušao je u proizvodnju krajem 1941. Ova varijanta doživjela je brojne modifikacije, uključujući novi žiroskopski nišan, povećano kormilo i drugačiji raspored krila 1944. godine. Druga važna verzija bio je Spitfire Mk.XIV s motorom Rolls-Royce Griffon 61 i propelerom s pet krakova. Serijska proizvodnja započela je u listopadu 1943. Jedna od posljednjih serijski proizvedenih verzija bio je Mk.21. Ova verzija imala je motor Griffon 61, značajno ojačanu strukturu i oplatu te produljena krila, povećavajući im područje leta. Serijska proizvodnja započela je u ožujku 1945. Tehnički podaci (verzija Mk.XIV): duljina: 9,14 m, raspon krila: 11,23 m, visina: 3,05 m, maksimalna brzina: 717 km/h, brzina penjanja: 18,5 m/s, praktični plafon: 13 200 m, maksimalni domet: 1 815 km, naoružanje: četiri fiksna mitraljeza kalibra 7,7 mm i dva topa Hispano Mk II kalibra 20 mm, opterećenje pod krilima: do 225 kg bombi.