PREDNARUDŽBA!!!

NAPOMENA: Knjiga je dostupna za prednarudžbu; slanje će biti moguće nakon 1. lipnja 2023.

Wojciech Koronkiewicz

Podlasie, zdravo iskrivljeno. Putovanje kroz zemlju izvanrednih ljudi i zaboravljenih okusa

Broj stranica: 338

Godina objave: 2021., 1. izdanje

ISBN: 978–83–961249–7–5

Ilustracije: DA (fotografije u boji: Wojciech Koronkiewicz)

Format: 148 × 208 mm, meki uvez s preklopima

Teško je zamisliti dvometarskog Wojteka Koronkiewicza u kostimu pčele, ali poticat ću izdavača da mu nabavi jednog – u znak zahvalnosti autoru koji, ne mogavši ​​mirno sjediti, luta Podlaskom i skuplja književni nektar posvuda. Susreti i razgovori ispričani u ovoj knjizi su prekrasni! Nije to zapravo knjiga, već kutija čokolade; nakon što posegnemo za jednom čokoladom, posegnut ćemo za drugom, pa još jednom, pa još nekoliko… i na kraju, probudit ćemo apetit za putovanje stopama ljupkog bucmastog momka. Dobar tek i živjeli!

GRZEGORZ KASDEPKE

O AUTORU

Wojciech Koronkiewicz, rođen u Białystoku u travnju 1969., sin Janusza i Danute. Živio je u Parizu, New Yorku i Varšavi, svaki put po pola godine, ali se uvijek vraćao. U Białystoku se osjeća kao kod kuće. Njegova obitelj je katolička, ali djed mu je pravoslavac. On je također strojovođa! Vozio je parnu lokomotivu. Kad ga je baka vidjela, vjenčanje je bilo gotovo za tjedan dana! Wojciech Koronkiewicz je novinar. Pisao je poeziju i slikao po zidovima. Snimao je filmove. Sada šeta pse u skloništu. Ima prekrasnu ženu, dvoje djece i mačku. Vozi bicikl. Autor je knjige objavljene 2020. S Djevicom Marijom na biciklu. Putovanje do čudesnih slika, ikona i svetih izvora Podlasie.

ODLOMAK IZ KNJIGE:

„Crni kumin! Ulje faraona! Sjemenke crnog kumina pronađene su u piramidama. Žgaravica, hiperaciditet, podrigivanje, pa čak i alergije!“

„Reci mi o svojoj alergiji u pilani“, kaže gospođa Ania. „Bio si žut kao Kinez.“

„Mislim da se to dogodilo zbog borove prašine“, potvrđuje gospodin Piotr. „Ali zahvaljujući crnom kimu, prebrodio sam to. Ulje faraona! Lijek hindusa! Iako neki kažu da ima okus loživog ulja. Ali zbog ove pandemije, jako se dobro proširilo. Uzeli su ga, ali je dimilo.“

„Da vam ga napunim?“ pita gospođa Ania.

„Popila sam dvije čaše. Ne mogu više.“

„Da, da“, klima glavom gospodin Piotr. „Nema miješanja.“ Što? Najviše volim lan. Sjećam se iz doma iz djetinjstva. Otac ga je donosio iz uljare. Za vrijeme korizme jeli smo ga s krumpirom. A lak se koristio za bojanje ograda. Sjećate se tog mirisa.

„A zašto imate dvije harmonike u uljari?“ pitam.

„Zato što supruga i ja sviramo i pjevamo“, veselo će gospodin Piotr. „Jedna harmonika za klupu, druga za koncerte!“

Gospodin Piotr je skočio sa stolca i zgrabio harmoniku.

„Pa što? Hoćemo li se igrati, dušo? Hoćemo li pjevati?“ uzviknuo je.

„Slomila mi se proteza“, rekla je gospođa Ania, pokrivajući usta.

Iza ograde su sazrijevale bundeve.“

„Ne mogu vjerovati da ima toliko ljudi željnih učenja. Dolaze ovdje i uče zaboravljenu umjetnost. U međuvremenu, tepihe poput onih koje mi tkamo, lako možete kupiti u Ikei. Jeftinije i brže. Ali kad sjednemo za tkalački stan, ostvarimo zaboravljene želje. Slušam razgovore, netko se sjeti da je njegova baka imala ovaj dugi prugasti tepih. I taj se tepih negdje izgubio. Vjerojatno nakon bakine smrti. Sada se vraća, napravila ga je njezina unuka. Iz poštovanja prema obitelji, prema tradiciji, prema radu vlastitih ruku. I iz poštovanja prema svijetu. Jer za tkanje koristimo staru odjeću. Ne bacamo je u smeće. Ne uništavamo planet. Ponovno je koristimo.“ Dajemo im drugi život. Sjedim za tkalačkim stanom, slušam i gledam. I vidim sreću u očima ljudi. Vidim koliko je kreativnost važna u životu. Ljudi vole učiti. I raditi nešto novo. Nešto što ima značenje. Nešto što mogu dodirnuti. Nešto na što mogu biti ponosni. Nešto čime mogu ukrasiti svoj dom. Ručno izrađen tepih. Iako prije dva dana nisu mogli ništa napraviti.

I reći ću vam još nešto. Samo se nemojte smijati. Osnova i potka. Osnova. To je čista metafizika! To je simbol cijelog našeg života. Osnova. To su naši talenti, naše okolnosti, mjesto gdje smo rođeni, naš društveni status i tako dalje. To ne možemo promijeniti. Ali imamo potku. Možemo je tkati kako god želimo. Biramo boju niti, njihovu teksturu i gustoću. Iz nje stvaramo uzorak. Vrlo često, kada tkamo, govorimo o smislu života. Duboko me dirnulo."

Kupnjom ovog proizvoda podržavate Udruga KOSTROMA, a prihod će biti namijenjen razvoju i radu Turističkog informativnog centra u Suwałkiju.